Zvijezda koju su antički astronomi vidjeli među najsjajnijima danas je gotovo neugledna
Nova studija sugerira da je Theta Eridani nekoć sjajila 12 puta jače, a drevni astronomi točno su to zabilježili.
Jedna zvijezda na noćnom nebu možda je dva tisućljeća zbunjivala astronome — i pritom nepravedno bacila sumnju na neke od najvećih promatrača neba u povijesti.
Riječ je o zvijezdi Theta Eridani, poznatoj i kao Acamar. Danas nije među zvijezdama koje dominiraju nebom. S prividnom magnitudom oko 2,9 vidljiva je golim okom, ali ne djeluje posebno upečatljivo.
Problem je u tome što su je antički i srednjovjekovni astronomi opisivali drukčije. Hiparh ju je još 129. godine prije Krista spominjao kao posebno sjajnu zvijezdu. Ptolemej ju je u Almagestu iz 137. godine uvrstio među 13 najsjajnijih zvijezda na nebu, a slično je učinio i perzijski astronom al-Sufi u 10. stoljeću.
Zbog nesklada između tih povijesnih zapisa i današnjeg izgleda zvijezde, dugo se smatralo da su stari astronomi jednostavno pogriješili. Nova studija sada sugerira da možda nisu.
Autori preprinta, Idel Waisberg i Boaz Katz, analizirali su Theta Eridani kao složen višestruki zvjezdani sustav. Njihov zaključak je da je zvijezda nekoć mogla sjajiti približno 12 puta jače nego danas, i to kroz razdoblje od oko tisuću godina.
Prema njihovom modelu, unutar sustava postoji tijesan unutarnji par zvijezda. Jedna je u određenoj fazi evolucije počela gubiti materijal, koji je druga preuzimala. Taj prijenos materijala pojačao je sjaj sustava i mogao objasniti zašto su ga antički promatrači vidjeli kao jednu od najsjajnijih točaka na nebu.
Kasnije se taj pojačani sjaj ugasio, a Theta Eridani ostala je samo umjereno sjajna zvijezda kakvu danas vidimo.
Ako se ovaj model potvrdi, priča je fascinantna iz dva razloga. Prvo, pokazuje da se nebo ne mijenja samo u kratkim dramatičnim eksplozijama, nego ponekad i u sporim promjenama koje mogu trajati stoljećima. Drugo, podsjeća da povijesni zapisi nisu samo kuriozitet, nego ponekad jedini trag davnih događaja koje nijedan teleskop nije mogao snimiti.
U ovom slučaju, jedini "instrument" koji je uhvatio promjenu bili su ljudsko oko i pažljivo vođeni zapisi promatrača neba.
Drugim riječima: možda se nije pokazalo da su Hiparh, Ptolemej i al-Sufi gledali u pogrešnu zvijezdu. Možda se pokazalo da su cijelo vrijeme bili u pravu.
Izvorno istraživanje
doi.org/10.48550/arXiv.2606.30748
Iza vijesti
Riječ je o arXiv preprintu objavljenom 29.6.2026., a ne o recenziranom radu. Autori predlažu da su povijesni opisi zvijezde Theta Eridani bili točni te da je zvijezda nekoć zaista sjajila znatno jače nego danas. Objašnjenje se temelji na modelu tijesnog zvjezdanog sustava i prijenosu materijala između dviju zvijezda.
— Domagoj Kučanda