Najhladnije “zvijezde” u galaksiji možda uopće nisu zvijezde
Nova studija pokazuje kako bi Dysonova sfera izgledala izvana — kao hladan, prigušen infracrveni objekt kakav ne pripada nijednoj zvijezdi.
Neki od najhladnijih objekata koje teleskopi vide kao „zvijezde" možda uopće nisu zvijezde. Nova studija objavljena u časopisu Universe izračunava kako bi izvana izgledala Dysonova sfera — hipotetska megastruktura kojom bi napredna civilizacija obavila svoju zvijezdu radi energije — i zaključuje da bi se promatraču ukazala upravo tako: kao hladan, prigušen objekt koji ne pripada nijednom poznatom tipu zvijezda.
Ideju je 1960. predložio fizičar Freeman Dyson. Danas znanstvenici ne zamišljaju krutu ljusku — sam rad naglašava da bi takva građevina bila gotovo sigurno neizvediva — nego „roj" bezbrojnih struktura u orbiti koje hvataju gotovo svu energiju zvijezde.
Autor studije, Amiri sa Sveučilišta u Arkansasu, stavio je takve hipotetske objekte na Hertzsprung–Russellov dijagram, temeljni alat kojim astronomi razvrstavaju zvijezde po temperaturi i sjaju. Rezultat: Dysonova sfera pojavila bi se na mjestu gdje prirodnih zvijezda nema — niska temperatura, nizak sjaj, s vrhuncem zračenja u srednjem infracrvenom, oko 10 mikrometara. To je unutar dosega postojećih instrumenata poput misije WISE i teleskopa James Webb.
Studija ističe i gdje potraga ima najviše smisla: oko crvenih i bijelih patuljaka. Crveni patuljci najbrojnije su zvijezde galaksije i gore iznimno sporo, milijardama godina; uz njih bi struktura mogla biti kompaktna, uz razmjerno umjeren trošak materijala. Bijeli patuljci, ostaci ugaslih zvijezda, energiju otpuštaju postojano kroz goleme vremenske raspone, a radijus strukture oko njih iznosio bi svega nekoliko milijuna kilometara. Za usporedbu, sfera oko zvijezde poput Sunca tražila bi materijal nekoliko rastavljenih planeta veličine Jupitera.
Potraga, važno je reći, nije nova — ni uspješna. Projekt Hephaistos je 2024. iz kataloga od oko pet milijuna zvijezda izdvojio sedam kandidata s neobičnim infracrvenim viškom, sve uz crvene patuljke. Jedan je u međuvremenu otpao jer je signal objasnila savršeno poravnata pozadinska crna rupa; preostalih pet čeka daljnju provjeru. Nijedan nije potvrđen kao umjetna struktura.
Nova studija zato ne donosi otkriće, nego kartu: skup opažačkih tragova po kojima bi se prava „tehnopotpisna" anomalija mogla razlikovati od prirodnih pojava. Ako Dysonovi rojevi negdje u Mliječnoj stazi postoje, buduća infracrvena promatranja sad barem znaju kamo gledati.
Izvorno istraživanje
doi.org/10.3390/universe12040113
Iza vijesti
Dysonova sfera hipotetski je sustav struktura koje bi tehnološki napredna civilizacija mogla postaviti oko zvijezde radi prikupljanja njezine energije. Nova studija ne tvrdi da su takve strukture pronađene, nego izračunava kako bi se njihova toplina mogla vidjeti u infracrvenim promatranjima. Nijedan dosadašnji kandidat nije potvrđen kao umjetna megastruktura.
— Domagoj Kučanda